Nemačko groblje spomen park
Kulminacija višednevnog boravka grupe od preko 20 podunavskih Nemaca rođenih u Glogonju, a proteranih posle Drugog svetskog rata, bila je 26. juna kada je nemačko groblje u Glogonju i zvanično postalo Spomen park.
Na ceremoniji otvaranja Spomen parka najpre je govorila Elizabet Šenke ispred Zavičajnog društva glogonjskih Nemaca koja je prisutne podsetila na genezu događaja koji su predhodili otvaranju Spomen parka.
– Posle mnogo godina delegacija Nemaca rođenih u Glogonju došla je u svoje rodno msto 2003. godine. Taj prvi susret sa rodnim mestom bio je težak i bolan, rekla je ona i dodala:
– Mnogi su nosili strah i zebnju, mnogi su zbog toga odustali. Međutim, ispostavilo se da to nije bilo potrebno. U Glogonju smo srdačno dočekani i osećali se kao kod svoje kuće. Već tada se rodila ideja da se nemačko groblje uredi kako dolikuje. Počelo se sa sakupljanjem novca. Nije bilo ni lako ni jednostavno. U pomoć je pritekla i gradska Skupština Pančeva. Sav posao su koordinirali Anton Nam i Sreten Nakić. Anaton Nam je, čak, svojim ličnim sredstvima sagradio novu kapelu. Njena simbolika je u toliko veća, jer je sagrađena od cigala jedne stare nemačke kuće.
GLOGONJ I VAŠA KUĆA
Gradonačelnik Pančeva Vesna Martinović, pozdravljajući podunavske Nemce rođene u Glogonju i njihove potomke između ostalog je istakla da je zahvaljujući volji glogonjskih Nemaca ali i volji rukovodstva grada Pančeva nemačko groblje konačno sređeno. Ono će u buduće imati simboliku dostojanstva i mira. Ona je pri tome još istakla da Glogonj za njih nikada neće biti tuđa kuća. On je i vaš dom, rekla je gradonačelnik Vesna Martinović. Ona je izrazila nadu da će u budućnosti biti dosta tema, ali i interesa za dugoročnu saradnju.
Ataše za kulturu i štampu Ambasade Nemačke u Beogradu Arne Hartig na otvaranju Spomen parka je istakao da je sam taj čin najbolji dokaz da je pomirenje moguće i da će u buduće ovo mesto biti trajan most saradnje dva naroda. Čin uređenja nemačkog groblja nije samo dostojan čin sećanja na davno preminule glogonjske Nemce, već i simbol pomirenja Srba i Nemaca.
Predsednik Saveta MZ Glogonj Jovica Zagorac istakao je da je čin uređenja nemačkog groblja visok civilizacijski čin. Na dostojan način otrgli smo od zaborava Nemce koji su nekada živeli u našem kraju. Uređenje spomen parka najbolje nas kvalifikuje za sve vidove buduće saradnje posebno na polju kulture.
VREME STRADANJA
Jozef Jeger, potpredsednik Svetskog udruženja podunavskih Nemaca na otvaranju Spomen parka rekao je da je to čin mira i pomirenja. On je potom, govorio o istorijskim okolnostima pod kojima su Nemci došli na ove prostore. On je pedsetio da je prema popisu od 1. septembra 1939. godine Glogonj imao 2.492 stanovnika od kojih su 1669 bili Nemci. Dolaskom Hitlera i nacialsocijalista na vlast u Nemačkoj i njegove pogubne politike došlo je do Drugog svetskog rata. Zbog te politike hiljade podunavskih Nemaca platilo je životom. Prema podacima koje je izneo Jeger 1944. godine u Opovu je ubijeno 48, a u Glgonju 60 Nemaca među kojima je bio i Ignac Ler, koji je Crvenoarmejcima predao opštinu u nadi da će zaštititi stanovništvo i ublažiti stradanje Nemaca. Na širem području Banata stradalo je preko 450 civila od kojih su 315 bili žene i deca. Jozef Jeger je još dodao da se na prošlosti treba graditi budućnost Nemci i Srbi su upućeni jedni na druge. Vreme je da se pruži ruka pomirenja i da se svi zajedno okrenemo budućnosti.
Na Spomen ploči koju je otkrio Anton Nam piše: „Sa dubokim poštovanjem sećam se svojih nekadašnjih nemačkih sugrađana koji ovde počivaju od 1764. godine. Neka im Bog podari večni mir.“
Zvona na nemačkoj crkvi Sv. Ane su zvonila, a parastos svim koji počivaju na nemačkom groblju u Glogonju služio je monsinjor i župnik vršački Laslo Đuriš.
Na nemačkom groblju grupisano je više od 300 spomenika i postavljene su betonske staze. Po želji podunavskih Nemaca preostali prostor dat je za proširnje sadašnjeg groblja u Glogonju.
Povodom otvaranja Spomen parka na nemačkom groblju u Glogonju, u Domu kulture izveden je prigodan kulturno-umetnički program.
izvor: Glogonjske Novosti
tekst: Dragan Dimitrijević
slike: Dorel Voštinar
